Koji je izlaz iz poremećaja hranjenja?
23. travnja 2023. 2023-04-23 13:04Koji je izlaz iz poremećaja hranjenja?
Ovaj tekst nastao je na temelju vlastitog iskustva i znanja stečenog u području pedagogije, psihologije i nutricionizma. Izlaz iz poremećaja hranjena leži u višedimenzionalnom liječenju: psihoterapija, zdravstvena podrška, nutricionističko vođenje prehrane, pametan pristup tjelovježbi, mindfulness i druge tehnike rada na sebi.
Gotovo svaka osoba danas ima jedno ili više pravila koja si je postavila kada je riječ o prehrani. Ta pravila služe kao neka vrsta smjernice kako je najbolje jesti i osoba ih se nastoji pridržavati u što većoj mjeri. Neki primjeri pravila su: “ne jedem nakon 19 sati, ujutro ne jedem ugljikohidrate, smijem jesti slatko samo ako sam taj dan trenirala, vikendom smijem jesti sve, a od ponedjeljka samo zdravo” i drugi slični primjeri. Iako se ovo nužno ne mora manifestirati kao poremećaj hranjenja, svakako je jedan oblik pogrešnog odnosa s hranom i samom sobom.
Poremećaji u prehrani nastaju kao posljedica kulminacije odnosno međudjelovanja nekoliko faktora: emocije, okolina, osobine ličnosti i stil života.
Emocije su najveći uzrok svih poremećaja hranjenja (bulimije, anoreksije, opsesivno kompulzivnog prejedanja) jer praznina koja treba biti napunjena ljubavlju i srećom postaje mjesto koje se ispunjava hranom, iscrpnim treninzima i samokažnjavanje
“S obzirom da ne mogu kontrolirati svoje emocije,kontroliram svoju težinu, kontroliram što jedem. Povraćanje i gladovanje su moj način nošenja sa svime. I nitko to ne zna.”
(citat iz mog dnevnika, 2015. god)
Okolina osobe s poremećajem u prehrani je jako važan čimbenik ozdravljenja jer razumijevanje, podrška, blagost i mudro pristupanje problemu može potaknuti osobu na promjenu. Ruka spasa nekad može biti i poziv u šetnju, slikanje, slušanje glazbe ili bilo što drugo.
Rad na sebi u smislu vježbanja mindfulness meditacije (svjesne usredotočenosti), opuštanja, relaksacije, istezanja i molitve pomažu osobi da se “okrene sebi” i da upoznaje sebe umjesto da je orijentirana na izvore tuge i problema s kojima se suočava.
Psihoterapija je poželjan način “dijeljenja” misli s profesionalcem tog područja koji zna kako kanalizirati emocije osobe na načine koji su poželjni za nju. Sat vremena psihoterapije može biti nevjerojatno učinkovito ako se pronađe osoba s kojom se stvori povjerenje. Jednako kako se u stanju gripe ide k liječniku iako i sami znamo da bismo trebali uzeti antibiotik, tako se i za vrijeme “psihološkog pada” treba otići stručnjaku za područje psihe, a ne rješavati isto na kavi s prijateljicama.
Prehrana kao jako važan i veliki dio poremećaja hranjenja mora biti jako pažljivo složena i dozirana kako osoba ne bi osjetila odbojnost ili napad na vlastiti integritet, napad na postojeća pravila prehrane koja su za nju jako važna!
Ako se radi o anoreksiji obroci trebaju biti nutritivno hranjivi i bogati vitaminima i mineralima jer je osoba u deficitu makro i mikronutrijenata, najbolje u obliku gustih juha s povrćem, krumpirom i kuhanim mesom bez jakih začina i zaprški. Međuobroci trebaju uključiti zdrave masnoće (posebno važne za žensko zdravlje) u obliku orašastih plodova, sjemenki i žitarica poput tople zobene kaše s cimetom, orašastim plodovima i karameliziranom jabukom na tavi s dodatkom meda. Doručak i večera trebaju uključivati mliječne proizvode poput tvrdih sireva, fermentiranih proizvoda poput kefira i acidofilnog mlijeka. Izvori proteina trebaju biti kompletne aminokiseline na primjer iz jaja, pilećeg i purećeg mesa, ribe i tempeha (fermentirane soje), seitana i tofua. Hladno prešani sokovi od raznog voća su idealan način za veći ali i lakši unos voćnih namirnica (nemojte cijediti voće nego miksajte jer tako čuvate vlakna, vitamine i minerale).
Kod poremećaja prehrane koji karakterizira prejedanje, povraćanje ili oboje treba pristupiti na zdrav način prekidajući sve vrste dijeta i uvodeći nutritivno bogatu prehranu dovoljnog kalorijskog unosa bez ikakvih restrikcija i zabrana (kao i kod svake druge osobe koja nema ove karakteristike prehrambenog ponašanja!). Potrebno je prekinuti deficitarno hranjenje i tako prevenirati moguća prejedanja i povraćanje.
Problemu poremećaja hranjenja je potrebno pristupiti s više perspektiva i raditi istovremeno na više područja: emocijama, tjelesnom zdravlju, prehrani, stilu života, zdravim navikama, hormonima.. Put je dug ali proces izlječenja je ono što garantira rast osobe na svakom od navedenih područja. Nakon izlječenja dolazi “novi” život koji je vrijedan svake sekunde življenja.
“Nakon nekog vremena obilježenog „patnjom“ uvidjela sam tanku liniju između držanja za ruke i vezanja za dušu. Naučila sam da voljeti ne znači oslanjati se, a društvo ne znači sigurnost. Naučila sam da poljupci nisu ugovori, a pokloni obećanja. Počela sam prihvaćati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih očiju s ljupkošću odrasloga čovjeka umjesto s tugom djeteta. Naučila sam da sve puteve moram izgraditi danas jer je sutrašnje tlo suviše nesigurno za planiranje. Nakon nekog vremena naučila sam da sunce opeče ako mu se previše približim.. Stoga sad gradim svoj vrt i uređujem svoju dušu umjesto da čekam da mi netko pokloni cvijeće. Naučila sam da mogu mnogo toga pretrpjeti, da sam uistinu snažna i da uistinu vrijedim.”
(citat iz mog dnevnika, 2017. god)
