Sve je počelo je sa željom da nestanem.

Svaki poremećaj u prehrani krije potrebe i emocije koje nisu zadovoljene. Moja potreba je bila ljubav, a emocija koja se posljedično javila je bila tuga. Tuga je nadjačala fizičku glad, a dala prostor emocionalnoj gladi. 

Nisam znala koju štetu radim svome tijelu s tim što ne jedem, pušim i pijem kave. Jedina hrana koju sam jela su bili slani štapići, namirnica koja je nutritivno siromašna, a sadrži sol. Štapići nisu hranili moje tijelo nego su nanosili dodatnu štetu. Iako, tada je i to bilo bolje nego ništa. Taj period trajao je pune tri godine. Uz emocionalnu prazninu, propadalo je i moje tijelo.

Iz začaranog kruga izlazila sam nekoliko godina. Nakon perioda gladi uslijedilo je nešto sasvim logično, povremeno prejedanje. Trenirala sam i pazila što jedem, ali zbog neznanja sam još uvijek jela premalo. Kada bih se našla u situaciji da je ispred mene nešto ukusno što jako volim (pita sa sirom ili štrukli, čokolada, puding..) nisam se mogla kontrolirati i uvijek sam jela do osjećaja mučnine u želucu. Isto se događalo u trenucima kada sam bila sama, umorna ili tužna. Period prejedanja trajao je sve dok nisam počela učiti i čitati o nutritivnim potrebama i isprobala na sebi brojne načine hranjenja poput keta, lchf-a, povremenog posta, proteinske dijete. No, ništa od navedenog nije dovelo do onoga što sam htjela – čuti svoje tijelo. 

Tek kada sam odlučila otpustiti sve stare obrasce ponašanja (kontrolu, ograničavanje, smijem/ne smijem pravila, gledanje na sat i odbrojavanje do obroka) i počela koristiti znanje koje sam stekla na nutricionizmu, samostalnim učenjem i istraživanjem osjetila sam slobodu i vidjela dugo željene promjene u izgledu, energiji, snazi i raspoloženju.

Tijekom rada s klijenti/ma/cama uočavam razne obrasce ponašanja u prehrani čiji uzrok mogu jasno prepoznati i ukazati osobi na koji način to može otpustiti. Kroz period suradnje nije važno samo korigirati tjelesnu težinu i izgledati bolje. Individualno vođenje donosi upoznavanje sebe, prepoznavanje “okidača” za posezanje za određenom hranom i pronalaženje načina na koji se to spriječi.